Riječ urednice programa

Riječ urednice programa

  • Pročitano 585 puta

PIF je nastao skromno ali i samopouzdano, rastao u vrijeme siromaštva i bogatstva, držao se esperanta i širio prema nacionalnim jezicima, počeo s dječjom publikom a postao jedino mjesto u državi gdje se mogu vidjeti odlične predstave za odrasle, postavio visoke profesionalne kriterije i znao prepoznati zanimljive amatere, oduvijek prihvaćao lutkarske eksperimente i najtradicionalnije predstave... Reklo bi se, pun je opreka, ali to nisu opreke koje se sukobljavaju, nego koje u susretu daju sintezu bez prolivene krvi.

PIF je počeo doista skromno, rođen ne iz lutkarskog impulsa nego iz esperantističke ideje povezivanja ljudi putem jednog jezika – esperanta. Zagrebački Studentski esperantski klub (SEK), pod utjecajem i s velikom potporom Tibora Sekelja – poznatog svjetskog putnika, istraživača, pisca i uvjerenog esperantista – pokrenuo je 1967. godine razna kulturna događanja u svrhu popularizacije esperanta, među kojima je zamišljen i međunarodni festival kazališta lutaka.

Prvi PIF (Pupteatra Internacia Festivalo) održao se u Zagrebu od 6. do 8. srpnja 1968. godine. Sudjelovalo je pet kazališta, od toga samo jedno amatersko. Izveli su šest predstava, sve na esperantu.

No kad se o PIF-u govori kao o skromnom festivalu koji je počeo gotovo ni iz čega i živio od entuzijazma svojih organizatora esperantista, zaboravlja se da je od početka pokazivao visoku samosvijest, izraženu npr. u izvješću o prvom održanom festivalu, koje završava odlukom da PIF „s vremenom postane jedan od najrenomiranijih lutkarskih festivala u svijetu“ te činjenicom da su od samoga početka PIF usmjeravali najveći stručnjaci na polju lutkarstva: od samoga osnutka Milan Čečuk, prvi hrvatski lutkarski kroničar, historičar i teoretičar; već od prvoga PIF-a dr. Jan Malík; od simpozija na 6. PIF-u dr. Henryk Jurkowski; kasnije Edi Majaron, Borislav Mrkšić, Dalibor Foretić, Kosovka Kužat-Spaić, Zvonko Festini i mnogi drugi. Već na prvom PIF-u uključena je svjetska UNIMA i organiziran simpozij, nakon kojega će slijediti i drugi simpoziji s vrlo uvaženim sudionicima.

Tako se PIF u isto vrijeme odlikovao i skromnošću i visokorazvijenom samosvijesti, koje ni sam nije bio svjestan (da se malo poigramo riječima). Ili, lutkarskije rečeno: PIF je sebe bio svjestan, samo se ljudi u njemu i oko njega (skromni lutkari i esperantisti) nisu pravili važni.

PIF je nastao u vrijeme kad lutkarski festivali više nisu bili nepoznanica u svijetu, ali su još bili prilično malobrojni: prije PIF-a u Europi je osnovano tek šest spomena vrijednih lutkarskih festivala. Europska je lutkarska scena u to vrijeme izrazito živa, lutkarstvo cvate, bujaju svježe ideje i rađaju se nove, najraznolikije lutkarske forme.

U polustoljetnoj povijesti, u organizaciji Međunarodnog centra za usluge u kulturi (današnjega Kulturnog centra Travno) PIF je doživljavao uspone i padove, prebrodio mnoge nedaće – od financijskih poteškoća, koje su čak rezultirale privremenim preseljenjem u Veliku Goricu, pa sve do rata – no uspio se održati usprkos svemu. Pokazao je svojoj publici gotovo 700 predstava sa svih kontinenata, koje su osim u Zagrebu igrale i u Velikoj Gorici, Sisku, Varaždinu,Karlovcu, Kostajnici, Sunji, Kutini, Zaprešiću, Petrinji, Glini i drugim gradovima Hrvatske pa i šire, a zabilježene su i dvije dalekosjeverne epizode: dio PIF-a dvije se godine održavao u norveškom gradu Tromsøu. Održano je mnoštvo simpozija, predavanja, seminara, tribina, razgovora, filmova, okruglih stolova, promocija, radionica, izložaba, uličnih programa i predstavljanja lutkarskih škola, a PIF se može podičiti i bogatom izdavačkom djelatnošću iz područja lutkarstva, da bi i sam postao predmet prve znanstvene monografije jednog lutkarskoga festivala.

PIF je dao odličan presjek europske lutkarske umjetnosti (s pojedinim gostovanjima izvaneuropskih kazališta) kroz predstave najboljih kazališta lutaka, predstavio različite estetike i pokazao umjetnička dostignuća mnogih najznačajnijih lutkarskih umjetnika: redatelja, kreatora lutaka, scenografa, izvođača.

Obavljao je raznovrsne funkcije: imao je ulogu repertoarnoga kazališta za publiku, ali također i mjesta na kojem su se mogli vidjeti suvremeni dometi lutkarske umjetnosti. Bio je jedini međunarodni lutkarski festival u cijeloj ondašnjoj državi i neiscrpan izvor najrazličitijih informacija o lutkarstvu, lutkarsko učilište za sve koje zanima lutkarstvo i susretište lutkara iz cijeloga svijeta na kojem su oni mogli uspoređivati svoja dostignuća. Dao je svoj doprinos osnivanju prvog studija lutkarstva u Hrvatskoj, izgrađivanju kritičke misli o lutkarstvu, osnivanju Hrvatskoga centra UNIMA i stvaranju međunarodnih veza naših lutkara s kolegama iz inozemstva. Danas je, uza sve te funkcije, i važan prostor afirmacije mladih lutkara.

Pri svemu tome PIF je izgradio vlastitu, prepoznatljivu estetiku i poetiku, koju prvenstveno odlikuje poštovanje prema lutki, interes za odnos čovjeka i lutke te inzistiranje na vrsnoći animacije.
Postao je poznat i cijenjen u širokim lutkarskim krugovima te stekao tiho poštovanje stručnjaka i prijatelja.

Svijet kazališta lutaka je bogat kao i ljudska kultura. PIF je njezin plemeniti i inspirativni dio (Henryk Jurkowski).

 

doc.dr.sc. Livija Kroflin, urednica službenog programa